Programi odgoja i naobrazbe djece predškolske dobi definirani su DPS čl.3 .
„Baština je ukupnost iz prošlosti sačuvanih i njegovanih kulturnih dobara. Njena glavna značajka je čuvanje i njegovanje svega što su nam preci ostavili , kao kulturu, tradiciju, zavičajnu mudrost. Svako područje na svijetu posjeduje baštinu. Ona bi trebala predstavljati temelj zajednice , ali isto tako biti čvrsta veza sa prošlošću“ (Anić, 1991; 84-86).
Ta čvrsta veza s prošlošću temelj je sadašnjice i učenja koje moramo približiti djeci da bi osvijestili vrijednosti koje su u ovom suvremenom dobu pomalo izgubljene, zaboravljene , marginalizirane, pa neke čak i komercijalizirane.
Zavičajna baština koja je naše polazište i cilj istovremeno obuhvaća materijalna i duhovna dobra jednog određenog područja , a to je Istra kao područje . Pod zavičajnu baštinu spadaju sva znanja i vještine koje je pojedinac na određenom prostoru i vremenu ostavio. One čine temelj i svjedok su bogatog povijesnog identiteta.
Svima nam je važan identitet , ali kao kulturološko pitanje. Današnje vrijeme globalizacije koja je vrlo utjecajna pripomaže gubljenju identiteta i zato je važno započeti s učenjem u ranoj predškolskoj dobi.
Djeca su prirodno znatiželjna i okolina je idealno mjesto i jedno od prvih mjesta iz koje dijete uči u interakciji s drugom djecom i odraslim osobama.
Na tim temeljima treba graditi ovaj program.